Naučnike je dugo mučilo pitanje zašto ljudi vide tako mnogo oblika i figura u Roršahovim mrljama, metodu psihijatrijske procene koji je osmišljen pre skoro jednog veka. Ova misterija je možda dobila svoje objašnjenje.
Kako bi istražio dubine uma i otkrio njegove najmračnije tajne Herman Roršah je osmislio test, koji je tek skoro prestao da se koristi zbog svoje kontroverznosti. Iako mrlje nisu doživele uspeh u određivanju dijagnoza, ostale su izvor intriga među nekim naučnicima.
Najveća misterijaje bila zašto ljudi vide toliko mnogo oblika i figura u Roršahovim mrljama i kako se neki čudni obrasci više izdvajaju od ostalih.
Naučnici predvođeni Ričardom Tejlorom sa Univerziteta u Oregonu analizirali su 10 Roršahovih mrlja i otkrili da pet crnih i pet belih obrazaca varira u svojoj fraktalnoj složenosti. Što su manje komplikovani fraktali na mrljama, to ljudi više slika uviđaju i obrnuto.
Fraktalisu obrasci koji se ponavljaju u različitim razmerama veličine. Često se pojavljuju u prirodi, ivicama oblaka, konturama obala i u grananju drveća.
Švajcarski psihijatar Roršahje test s mastilom osmislio 1921. godine. Tada je objavio deset kartica, pet u boji i pet crno-belih. Mrlje su napravljene sipanjem mastila na kartice, koje su zatim bile savijene na pola, pritisnute toliko čvrsto da su se napravili karakteristični simetrični obrasci.
Premda je Roršah umro godinu dana kasnije, mrlje su nastavile da se široko upotrebljavaju u psihijatriji kako bi se ispitale ličnosti ljudi i njihovo mentalno zdravlje. Međutim, do kraja 20. veka mnogi psihijatri su shvatili da ne mogu mnogo da pročitaju u slikama koje su ljudi videli u mrljama
„Danas, mrlje su više pokazatelj kreativnosti. Ne znači da neko ima mentalni poremećaj ukoliko jedna osoba vidi nilskog konja, a drugi vidi nagu ženu“, kaže Tejlor.
Ukoliko ova intrigantna otkrića budu potkrepljena daljim radom, Tejlor veruje da bi mogla da imaju važan uticaj za razumevanje ljudskog vizuelnog sistema i za izgradnju veštačkih bioničkih očiju.
Međutim, Mark Georgeson, koji proučava ljudski vizuelni sistem na Univerzitetu Aston u Birmingemu, smatra da studija postavlja nova pitanja, poput toga šta je u obrascima od presudnog značaja za nastanak slika koje ljudi opažaju, zašto manje složene konture treba da navedu ljude da vide više oblika i da li druge nefraktalne razlike u slikama mogu da utiču na vrste i oblike slika koje ljudi vide.
Tekst preuzet sa: rs.n1info.com
Autor: National Geographic Srbija
Нема коментара:
Постави коментар